LOV I PROBLEMI U LOVSTVU
Ne bih htio da ovaj tekst nekome bude naporan ili da se ponavljam kao papagaj, ali u stalnom kontaktu sa kolegama iz drugih lovačkih društava u županiji pa i šire, osjećam potrebu da podijelim svoje viđenje i mišljenje u kakvoj se trenutno situaciji nalaze lovačka društva, a prije svega njihovi predsjednici i sve osobe koje su u upravi da bi lovačko društvo moglo normalno funkcionirati. Prije svega mislim da smo u problemima iz razloga što je sve manje mladih ljudi zainteresirano za lov. Ima ih, ali mislim da je to u odnosu na članstvo malo. Starosna dob općenito u svim društvima je velika. Ne možemo mlade kolege odmah „gurnuti u vatru“ i staviti ih na rukovodeća mjesta u društvo. Trebalo bi najprije da se dokaže svojim ponašanjem i radom, bez obzira na sva zvanja koja imao, jer ipak lov i lovstvo su jedna posebna grana. Ukoliko se dokažu poželjno je da na rukovodeća mjesta u društvima „zasjednu“ mladi ljudi.
Naravno, odgovorna osoba za sve u lovačkom društvu, a tako je i prema svim zakonskim normama, je predsjednik društva. Uvijek je čast biti predsjednik i kad ti kolege iskažu povjerenje tvojim izborom, ali nije mali slučaj da se nitko ne želi prihvatiti te funkcije, a samim tim i odgovornosti. U lovstvu je „najslađe“ otići u lov i provesti sa svojim kolegama ugodne trenutke u prirodi. Za sve ostale obveze i radnje koje je dužan obavljati predsjednik i ostali članovi u upravi, kao što je prije svega lovnik, određeni članovi nisu svjesni ili se barem tako ponašaju. Znao sam ponekad u nekih lovaca čuti „ne bi bio predsjednik da nema koristi“, a dosta kolega predsjednika znam koji svoju dužnost obnašaju volonterski, odnosno nemaju za svoj rad nikakve financijske naknade, ali zato sasvim sigurno ako svoju dužnost obavljaju kako treba, a odgovorno tvrdim da to svim silama nastoje, imaju sigurno popratnih financijskih troškova iz vlastitog džepa. Bilo što da se desi u granicama lovačkog društva, prva osoba sa kojom se kontaktira je predsjednik. Ne znam postoji li lovište koje nije imalo problema sa naletom divljači na vozilo i sve ostale radnje koje su vezane uz to, a koje nažalost u većini slučajeva završe sa sudskim epilogom. Predsjednik u ovom trenutku ima, mogu slobodno kazati previše administrativnih poslova, bilo da su u pitanju inspekcijski nadzori od lovnih inspektora, sanitarnih inspekcija i drugih inspekcija iz domene Državnog inspektorata. Naravno tu je i nadzor ureda iz županije vezano uz lovstvo. Papira, ali i vremena da bi se to sve ostvarilo kako treba, kao u priči. Tu je naravno i obveza provođenja financijskog plana društva i da se uspiju podmiriti sve obveze, a da to što manje osjete članovi društva. U većim društvima su neki problem vođenja knjigovodstva i financija riješili tako što bi angažirali osobe koje su za to stručne, ali uz financijsku naknadu. Nisu sva društva u mogućnosti da plate usluge, pa su primorani sve zakonski voditi sa vlastitim snagama. Na kraju i ono što je nekako „najteže“, nema toga tko može svakome ugoditi, jer se jave uvijek oni koji nemaju ama baš nikakve odgovornosti i jednostavno su takvi pa moraju samo „mudrovati“. Na ovaj tekst ili ideju da nešto napišem o svemu ovome mi je u razgovoru „dao“ jedan mladi kolega koji živi lov i sa lovom. Ime ne želim ovom prigodom navesti, a on će se prepoznati bude li čitao ovaj tekst. Jednostavno cijeloga sebe je dao za bolje u svom društvu i svatko bi ga poželio da je u njegovom članstvu, ali jednostavno mi je kazao da mu je dosta svega i da jedva čeka da mu istekne mandat. Ovom njegovom raspoloženju je pridonijelo sve što sam gore naveo, koje sve obveze ima i što ga jednostavno „guši“, a da stvar bude još gora nije on jedini koji tako razmišlja. Nitko nije na tim poslovima profesionalac i uz taj odgovorni posao svatko ima i svoje privatne poslove i probleme. Možemo se zapitati postoji li nekakvo rješenje da se ti „poslovi“ olakšaju, a trebalo bi.
Tu su i druge dužnosti, odnosno poslovi koje se obavljaju u lovačkom društvu, kao što su lovnik i lovočuvar. Za lovočuvara smo se naslušali, ali nažalost i osjetili da su mu ovlasti nikakve. Više puta smo mogli u našim listovima pročitati kako sve završi na sudu i riječ lovočuvara protiv riječi krivolovca. Na kraju to završi loše po svih. Treba uzeti u obzir da su to pretežno osobe iz istog podneblja, a da ne kažem da su u nekim slučajevima i u rodbinskim vezama, pa onda možete i zamisliti kakve su veze poslije toga. A da stvar bude još gora, u širem okruženju uvijek je više onih koji „napadaju“ lovočuvara i čovjek se opet zapita „što to meni treba“. Ništa u boljem položaju nije niti lovnik. Sreća za lovačko društvo je kad se uopće netko hoće prihvatiti tih dužnosti, da ih odradi časno i pošteno. Ne mogu a da ne mislim da su te dužnosti prije bile puno jednostavnije, ali i časnije. Kad bi netko vidio lovočuvara na terenu znalo se da nema šanse da će u tom dijelu lovišta biti bilo kakve radnje vezano uz krivolov.
Jedina dužnost, odnosno obveza koju lovačko društvo mora imati je posao stručne osobe. Mislim da je mali broj onih društava koji imaju istu a da za to nisu dužni izdvojiti određena financijska sredstva kao naknadu za rad stručne osobe. Znam da nekim članovima društva nije jasno zašto se to plaća, ali zakonske norme su takve i mi ih jednostavno moramo poštovati.
Valjda ćemo dočekati da se papirologija u lovu svede na što manje i ne želim nikoga podcjenjivati, ali u sve te poslove treba se i razumjeti. O svim mogućim kontrolama i inspekcijama ne treba niti govoriti, to im je posao i za to su plaćeni, a oni koje kontroliraju trebaju opet odvojiti svoje slobodno vrijeme. Apeliram na sve koji imaju mogućnosti da pomognu mladim lovcima da im „poslovi“ u lovstvu budu što jednostavniji i da se tih poslova prihvaćaju, a ne da bježe kao „vrag od tamjana“. Nema nigdje budućnosti bez mladih lovaca koji su spremni na sve izazove koje donosi lovstvo.
Joško Erceg