Mateo Lovrić, profesionalni ribar

19. kolovoza 2022. LSSKZ Web objave

ŽIVJETI S PRIRODOM I OD PRIRODE

Za ljubav prema prirodi i kako živjeti sa njom i od nje, najbolje nam može potvrditi Mateo Lovrić iz Rogoznice. Ovaj mladi profesionalni ribar star 34 godine, a svakako treba napomenuti da je otac tri sina i jedne kćerke, koji će ako je suditi po genima, očevim stopama. Naime, i Mateov otac je bio kapetan na kočaricama i „kušao je kruh sa sedam kora“, bio je pomorac na stranim kompanijama. Tako je Mateo uz pomorstvo od svoje pete godine. najprije je počeo kao ribar, odnosno kapetan na kočarici, a isto tako „otukao“ je dvije i pol godine kao pomorac u jednoj stranoj kompaniji i igrom slučaja pošto mu je kćerka imala zdravstvenih problema, a kao pomorac na brodu nije mogao biti uz nju, čvrsto je odlučio da se vrati kući i bude što bliže svojoj obitelji. Ne može se požaliti da nije nešto novaca zaradio, ali mu je svakako to pomoglo da u tri četiri mjeseca nauči engleski jezik i pošto se vratio najprije se zaposlio kao kapetan na turističkom brodu i onda je čvrsto odlučio da od 2015. godine postane profesionalni ribar i sada ima kočaricu „Polaris“ i manji brod za službu sa parangalima.

Posao profesionalnog ribara je jako težak, a naročito u zimskom periodu kad ti „zima uđe u kosti“. Taj kao i svaki posao jednostavno treba voljeti, jer ako radiš posao koji ne voliš, odmah na startu nema uspjeha. Treba osigurati plaću za tročlanu posadu, jer treba zadržati radnike, a u današnje vrijeme je teško naći pravog radnika, a meni šta ostane. Ne moram napominjati da stavka održavanja plovila i gorivo je ta koja nas jednostavno „ubija“. Da je gorivo do pet i pol kuna onda bismo mogli nekako, a sve preko toga je preskupo. Hoće li nam država što priznati, još ne znamo, a poticaj koji dobijem ne može mi pokriti godišnji škver, odnosno jednom godišnje vadimo brod vani kako bismo ga održavali. Moja sreća je što imam dobre partnere i kod njih mogu svu ribu plasirati, a što je još bitnije uredna je isplata. Ako mi slučajno zatreba pomoć, oni su tu da mi pomognu, jer nažalost  bude mjeseca da poslujem na pozitivnoj nuli, ali i sa gubitkom. Sve u svemu ipak na nivou godine, a opet vam napominjem zahvaljujući dobrim partnerima, i dalje sam u vodama profesionalnih ribara. Težak je to posao – napominje nam Mateo.

Lovački ispit sam položio 2007. godine i najprije sam bio član u Vinišću, Općina Marina, a kasnije sam, mislim od 2013. godine član „Jarebica“ iz Rogoznice. Nisam od lovaca kojima je bitan komad mesa, u lovu mi je najbitnije društvo i zezancija. Nema tih novaca koji mogu platiti pravu ekipu u lovu. To mi jednostavno lijepo ispuni dan. Kad god mogu uvijek sudjelujem u svim akcijama koje organizira lovačko društvo.  Lov sa čeke i nije nešto čega sam ljubitelj, ali lov na bene je nešto što mi je najdraže. Nažalost bena kod nas ima samo u zimskim mjesecima, ali i to mi ispuni „lovački san“. Jednostavno, ja sam stalno u prirodi, ako nisam na moru, onda sam na kopnu.

Mateu možemo poželjeti mirno more, sigurno oko i nadasve cijeloj obitelji da ih uvijek prati zdravlje i sreća. Za sada ima nasljednika koji će nastaviti njegovim stopama, a možda će ih biti i još, nikad ne reci nikad.

 

Joško Erceg

Dizajn - TempraIT.