„PRVO PA MUŠKO“- JOŠKO REŠKOV

19. rujna 2022. LSSKZ Web objave

Lijepe vijesti su stigle sa upravo završenog državnog prvenstva u lovnom streljaštvu, koje se održavalo u organizaciji HLS-a na streljani Brezica pored Požege. Natjecanja su se održavala u klasi trap, parkur, karabin i po prvi put je organizirano natjecanje u disciplini pokretne mete – „vepar u trku“. Baš u toj disciplini najbolji je bio Joško Reškov, član LD „Kamenjarka“ Tisno. Uvijek će se pamtiti tko je bio prvi u toj disciplini i to je u neku ruku i još veće zadovoljstvo i sreća. Odmah smo stupili u kontakt sa slavodobitnikom, da mu od srca čestitamo i da malo popričamo kako je uopće došlo do toga da ga privlači lovno streljaštvo.

U lovno streljaštvo sam slučajno otišao prije desetak godina na streljanu u Unešiću i sa svojom  „položarom“ sam gađao mete i za ne povjerovati, sve sam mete pogodio. Kad tako nešto doživite, a prvi put pucate na streljani, onda vas jednostavno nešto veže za lovno streljaštvo. Lovac sam još od svoje dvadeset druge godine, odnosno od 2002, a sve zahvaljujući tome što mi je lov u familiji oduvijek, naime djed i otac su bili lovci, a kad sam ja postao lovac predsjednik naše udruge je bio moj pokojni stric Šime Reškov. Dok su moji išli u  lov, ja nisam spavao par dana prije lova, jer su znali i mene voditi sa sobom. Vidjeli su da ja to volim. Kad bi došlo vrijeme marende, djed bi mi prišapnuo da uzmem pušku i kojeg kunića odstrijelim, jer smo znali otići na otoke na kuniće. Nikad neću zaboraviti zadovoljstvo na njegovom licu kad bih se ja vratio sa kunićem. „Geni, geni kameni“.Lov je takav, volite ga ili ne volite, ali u mom slučaju je ono prvo. To su neopisivi doživljaji. Kad nekome tko ne voli lov to kažeš, on ne može vjerovati, a šta im ja mogu kad njih to ne interesira.

Meni je lov na zeca „zakon“, pravi gospodski lov. Ma i ne moram ništa uloviti, ali kad čujem pse kako gone meni  „srce raste“. Glupost bi bilo kazati da ne volim i nešto uloviti, ali još jednom vam kažem da kad čujem pse meni je dan ispunjen. U našem lovištu ima i divljih svinja, a kako je lovište sve gušće sa vegetacijom, to je sve nepreglednije i na malim i uskim preglednim mjestima ako nisi spretno podignuo pušku i naciljao divljač, slabi su izgledi da ćeš je odstrijeliti. Ja nikada ne pucam, ako ne vidim metu. Mislim da su mi baš ti uvjeti pomogli da postanem prvi pobjednik u natjecanju na pokretne mete, „vepar u trku“. Također, tvrdim da je to sve i u glavi pojedinca, stvarno trebaš biti smiren i skoncentriran na ono što se radi. Ako ne pogodiš metu, odnosno ako pogodiš metu u noge ili zadnji dio, kao da metu nisi pogodio, nula bodova. Ja i još jedan kolega iz unutrašnjosti smo u prvom krugu imali isti broj bodova i u raspucavanju sam ja bio bolji.

Svi lovci su svjesni da lov nije jeftina djelatnost, ma kako to nekome sa strane čudno zvučalo. A lovno streljaštvo je još jedan dodatni, a ne mali izdatak. Moram se zahvaliti predsjedniku mog lovačkog društva Nevenu Krniću koji nas podržava u županijskom natjecanju i drugim aktivnostima, a u državnom nas financira lovački savez Šibensko-kninske županije, pa stoga se moram zahvaliti i savezu na čelu sa predsjednikom Nediljkom Dujićem. Uz ovo mi smo osnovali jednu Dalmatinsku ligu u kojoj je uključena cijela Dalmacija, ali i ekipa iz Gospića. Tu sva sredstva sami financiramo i možete zamisliti kolika je to ljubav kad ulažete u takav vid natjecanja, jer su izdatci sve veći, a naročito što se tiče pitanja goriva, municije i svih popratnih troškova. Sa mnom su u ekipi koja se natječe u Dalmatinskoj ligi, Marko Klisović, Ante Mihaljević, Edi Grcić, Ante Ponoš, Mate Pamuković, Ivan Mihaljević. Sve koje sam nabrojao nisu samo iz moga matičnog društva, nego iz cijele županije, ali smo zaljubljenici u streljaštvo i nije nam problem sastati se i otići na natjecanje.

Ovom prigodom bih se htio zahvaliti svima koji su me podržavali u svemu i čestitali mi, a naročito ekipi koja mi je priredila svečanost dočeka na „Kapeli“, na čelu sa predsjednikom Nevenom Krnićem. Jednostavno mi je bilo kao da sam osvojio neko svjetsko prvenstvo. To su neopisivi osjećaji i još jednom im od srca hvala – na kraju nam je rekao Joško Reškov, prvi pobjednik u kategoriji pokretne mete – „vepar u trku“.

Samo sam predsjednika Nevena Krnića upitao par riječi da nam kaže o Jošku, na što nam je isti kazao, da nema te aktivnosti u kojoj se Joško ne odazove. Bilo da ljeti pravimo neka događanja u organizaciji lovačkog društva, kao što su spremanje divljači za naše mještane i goste ili ako idemo u lov na čagljeve u suradnji sa NP „Kornati“, onda je Joško tu. Mislim da bi svako lovačko društvo poželjelo da imaju ovakve članove. U ime svih kolega lovac iskrene čestitke Jošku Reškovu i možemo mu poželjeti da pogodi što više meta.

 

Joško Erceg

Dizajn - TempraIT.